bosanski-hrvatski-srpski english french deutsch
  Arhiva vijesti  Teme
Posjetilac

Navigacija
Jajce
petitrond.gif U riječi
petitrond.gif Jajčani
 Jajce na webu
 Spomenik
 Adresar
 Čuvajmo prirodu
Turist info
petitrond.gif Smještaj
petitrond.gif Restorani
petitrond.gif Ribolov
petitrond.gif Kajak i veslanje
petitrond.gif Rafting
 Transport
Grad i općina
petitrond.gif Preduzeća
 Servis info
 Stranica opcine
 Udruzenja
 Sport
Jajce novosti
 Jajce Portal
 Jajčani
 Jajce-Aktuelnosti
 Jajce-Analize
 Jajce-Interviews
 Jajce-Komentari
 Jajce Manifestacije
 Jajce-Reportaže
Portal
 Stari album
 Kviskoteka
 Kulinarstvo
 Gdje i kako
 Sadržaj
 Članovi
 Linkovi
 Downloadi
 Bodovi
 Top Lista
 Top 30 dana
 Team

Pretraga


Ko je online
ukupno članova: 3 719
danas registrovano: 1
juče registrovano: 0
članova online: 0
gosti online: 13


Registrirajte se ovdje. Kao registrovan korisnik imate pristup svim sadržajima.


Turizam

Turizam


Login

Nick:

Lozinka:


Slucajni vic

Posjeta

Jajce na webu

Općina Jajce 

Gradski duvački orkestar

SRD/SRU Zlatovčica

PD Ćusine

Pliva Tourism

Centri za lokalni razvoj


Raspece na cupriji svjetli Mjesecom i Zvijezdom  
Poslao/la nerka --> Četvrtak, 18. 06. 2009

In memoriam Napisala Nermina Mina Radosavljev Ja nisam svjedok
Napisala Nermina Mina Radosavljev Ja nisam svjedok.Ja sam neko ko je necim zavrijedio i "kupio" pricu.Ne za novac.Necim sto samo prostruji kroz zile i otvori ventil:dalje sve tece od sebe samo.Bili smo u Vänersborgu,malom predivnom i pitomom gradicu koji nas je primio kao izbjeglice iz Bosne i Hercegovine -razlog:rat!Neko silom,neko milom iz raznih drugih okolnosti ali uglavnom svi smo bili uglavnom iz Bosne ,mi izbjeglice. Azilanti iz raznih krajeva svijeta(mi nismo znali ni sta to znaci) ,Albanci,Arapi,Turci,Kurdi...dijapazon naroda koji su ratovali medju nama.Medju nama zajedno su bili i nasa braca Srbi,i nasa braca Hrvati ,bas isti ti protiv kojih su i Bosanci ratovali .Mi smo se kao i uvijek malo svadjali,malo voljeli...malo svadjali...malo voljeli ,dok nismo shvatili.Smjesteni u stari studentski dom poslije vise "prekomandi" bili smo zadovoljni cistocom i zaostalim ucenickim namjestajem koji je bio cist,stabilan i mirisao na stare knjige.Jedna soba 3X4,mali WC i hodnik da se samo okrenuti mozes:dalje zajednicka kuhinja,Tv soba .Postu podizemo na recepciji.Nasa vrata ispljuvana jer ime je muslimansko a prezime srpsko:tako da srbi pljuju po nama jer smo se poturcili a muslimani pljuju po nama jer smo "dusmani",koljaci i ostalo.Moja djeca mala:Aleksandar jos pije mlijeko na flasicu(Semper),star 3 godine i malo jace,Djeneta treba ubrzo u skolu 6 godina istice....ja im kuham na okrenutoj pegli koja je ucvrscena u stalak za jelku  jer nenaviknuti na svedsku hranu nece da jedu u menzi gdje dobijamo hranu.Otac im podigne obrok svaki put a ja ne izlazim iz sobe .Ne mogu da jedem uopste i ne idem medju ljude i zene u menzu.Samo jednom sam otisla zato sto niko drugi nije mogao otici i tad su mi trazili izbjeglicki karton:"Ko ste vi?"-pita me svedjanin Jonas.Ispruzeni karton mu kaza sve:"Vi ste...i imate Aleksandra i Djenetu?Da.Stajati u redu.Vidjeti sve svojim ocima i ne zaplakati.To ne mogu ja.Ne posvadjati se s nekim.Biti uljudan,tih,smiren,umiren necim iznutra.U meni bi mogao zeljezo istopiti i iskovati :onda je bolje sjediti u 3 puta cetiri.Krv zapljusne Tv ekran svaki put kad upalimo vijesti:svedjani diskutuju.Ja gasim.Idem hodnikom dugackim 20 metara  u satenskoj pidjami boje breskve,nenasminkana,otecena od placa i niko se ne osvrce za mnom:svi smo nenormalni,ludi,izludjeni,svako ide svojim poslom a ja posto druge uniforme trenutno nemam:nocu bdim i slusam Radio Sarajevo a danju kuham i spavam,kuham i spavam;bubi paji ceda moja mala...srce svoje majka vam je dala!U ranim jutarnjim satima nema nikog u zajednickoj kuhinji,ja pristavim grah(manje struje cu potrositi) i krenem u sobu.Ide zena prema meni suva kao osusen leptir u kolekciji.Bi mi nezgodno nesto otici odatle a i ostati...;"Odakle si zeno?"-upitam."Iz Srebrenice".-glasom koji je i dalje zivopiskav ...ali nekako sazezen,kao kad iskrzas zicu na insrumentu pa jedna kraca jedna duza.Sjednemo.Ustaje ona...svojim poslom,ustanem ja...cijedim prvu vodu od graha i cutim.Pita me odakle sam,sta je to bilo u Jajcu,cula je sve najgore...."Mi smo prosli najgore"-prica.Nama su poubijali ljude.Zbog oruzja.Nesto malo oruzja smo imali sto je TO podijelio i kad su se nasi muskarci prijavili na poziv onda im je oduzeto pod optuzbom da su htjeli podici bunu...neki nisu htjeli predati i ubijeni su na licu mjesta.Neki su pobjegli u sumu ne zna se jesu li pobijeni ili su izgubljeni.Dimijice leprsaju nad tankim kosturom i ja joj gledam u plave zile na rukama ne moguci skriti oci,suze sto deru utrobu.Kaplje....Znas,bacila sam dijete....(Ja, zdravstveni radnik-mislim pobacila...)Dubina bola ."Taj Srbin sto je stajao na cupriji(kakvoj cupriji ne znam ni danas) mi je rekao kad smo mi isle u koloni:"Ti,ti sto nosis to dijete ,ti moras baciti ili sebe ili dijete...proci neces!I onda je uperio pusku u mene:"Hajde ,odluci ti ili dijete...ja sam stajala ,sta se sa mnom desavalo ne znam ,znam da sam brojala ja ili dijete,ja ili dijet,dijete je spavalo,ja sam ga bacila i trcala,trcala kao luda dok noge i tabani nisu se otvorili do krvi.Negdje su me nasli i pokupili onesvjestenu,polumrtvu,evo zivim a bolje da ne zivim!"Otisla je brzo kao sto je i dosla; kao da je samo trazila zrtvu da to nekom kaze.Mahnita u pokretu odavala je da nije zdrava...a njena prica bila je sasvim realna,moguca,istinita za vrijeme i mjesto. Nisam nikom rekla do suprugu koji je Srbin.Nakon 18 godina.Plakali smo zajedno onim istim suzama kad mi je ova srebrenicanka ispricala ovu pricu:istim okom,istim suzama,istom kozom.Sve kocnice popustaju u covjeku pred ovim. Nije vise prosla noc da ne pomislim:sjaji li Mjesec i zvijezda nad ovim djecjim grobicem,mezarom?Vidis li Boze tu pometnju medju ljudima,vidis li koliko je prozirna nasa koza? Da li je po serijatu dozvoljeno iznijeti dijete iz zemlje?Po pravoslavlju nije!Kako su vojnici odlucivali? >Ostala sam sama u sobi.Smrvljena do zadnje koscice vratila sam se u svoju sobu 3 puta cetiri,djeca su mi jos spavala i ja sam znala da sam ziva samo po tome sto je moj pogled drzao moju djecu. U meni su molitve odjekivale za to malo bice baceno s mosta,za sva bica bacena....negdje.Grijeha imam i sama....a ko nije grijesan? Nikad vise nisam srela tu zenu.Mozda vise nije ni ziva.Mora da negdje kraj puta postoji neki grobic.Neka mala humka.Jedan mezar osvjetljen Mjesecom i Zvijezdom.

Raspece na cupriji svjetli Mjesecom i Zvijezdom

Komentari su vlasništvo pošiljalaca. Nismo odgovorni za njihov sadržaj!





REKLAMIRANJE na JAJCE PORTALU
Opcije

Prilagođeno za štampanje  Prilagođeno za štampanje

Pošaljite prijatelju  Pošaljite prijatelju


Ocjeni vijest/clanak
Srednja ocjena: 0
Glasovi: 0

Odvojite par sekundi i ocjenite ovu vijest/članak:
Odlično
Vrlo dobro
Dobro
Regularno
Loše


Slični linkovi

Najčitanija novost o In memoriam:


posljednjih 5 vijesti

Arhiva vijesti/članaka

Administracija

Ernest.Plivac
Administrator, urednik i webmaster

JAJCE PORTAL TEAM © by Jajce Portal


Sajt učitan 0.8473 Sekundi 42 Databaza-Upitnici