bosanski-hrvatski-srpski english french deutsch
  Arhiva vijesti  Teme
Posjetilac

Navigacija
Jajce
petitrond.gif U riječi
petitrond.gif Jajčani
 Jajce na webu
 Spomenik
 Adresar
 Čuvajmo prirodu
Turist info
petitrond.gif Smještaj
petitrond.gif Restorani
petitrond.gif Ribolov
petitrond.gif Kajak i veslanje
petitrond.gif Rafting
 Transport
Grad i općina
petitrond.gif Preduzeća
 Servis info
 Stranica opcine
 Udruzenja
 Sport
Jajce novosti
 Jajce Portal
 Jajčani
 Jajce-Aktuelnosti
 Jajce-Analize
 Jajce-Interviews
 Jajce-Komentari
 Jajce Manifestacije
 Jajce-Reportaže
Portal
 Stari album
 Kviskoteka
 Kulinarstvo
 Gdje i kako
 Sadržaj
 Članovi
 Linkovi
 Downloadi
 Bodovi
 Top Lista
 Top 30 dana
 Team

Pretraga


Ko je online
ukupno članova: 3 719
danas registrovano: 1
juče registrovano: 0
članova online: 0
gosti online: 12


Registrirajte se ovdje. Kao registrovan korisnik imate pristup svim sadržajima.


Sport

Sport


Login

Nick:

Lozinka:


Slucajni vic

Posjeta

Jajce na webu

Općina Jajce 

Gradski duvački orkestar

SRD/SRU Zlatovčica

PD Ćusine

Pliva Tourism

Centri za lokalni razvoj


RAZGOVOR S PROF. BRUNOM LJUBEZOM POVODOM IZLASKA NJEGOVE KNJIGE O POVIJESTI JAJC  
Poslao/la Administrator --> Utorak, 19. 05. 2009

Historija/povijest
Razgovor vodila Dijana Lacić

DL: Profesore Ljubez, uskoro izlazi Vaša nova knjiga, pa mi je to povod da s Vama porazgovaram. Knjiga je opsežna, obuhvaća preko 500 stranica i donosi mnogo do sada nepoznatih detalja iz povijesti Jajca. Zašto ste je nazvali Prilog povijesti posljednje bosanske prijestolnice?





BLJ: Knjiga obuhvaća povijest Jajca od mlađeg kamenog doba do Drugog svjetskog rata. Znači ne obuhvaća period od 1941. godine do naših dana. Taj dio jajačke, odnosno bosanske povijesti, zahtijeva još vremenski otklon, da bi se procijenila neka događanja. Potrebna je kako se kaže vremenska distanca. Još su živi mnogi sudionici tih događanja, a oni imaju razumije se različite poglede na njih, zavisno na kojoj su strani bili. Istina je obično na sredini, ali ni to nije pouzdano. Još su stari Rimljani tvrdili da povijest pišu pobjednici. To vrijedi i danas. Međutim ni svi pobjednici nisu bili pozitivni, kao ni svi pobijeđeni negativni. Buduće generacije će imati mogućnost lakšeg vrednovanja onih događanja koja su se ovdje zbila u navedenom razdoblju.

DL: Kako to da ste se odlučili za pisanje knjige o povijesti Jajca?

BLJ: Prvo, ja sam Jajčanin i pratim sva zbivanja u našem gradu. Čitao sam i slušao mnogo o prošlosti Jajca, o sjedištu Bosanske Kraljevine u našem gradu, vidio sam brojne spomenike kod nas, koje obični prolaznici ne zamjećuju, poznajem lokacije na kojima su se odvijali različiti događaji, znam rodove, sela, zaseoke... Drugo, o Jajcu su obično pisali oni koji nisu dovoljno poznavali naš grad. To su pretežno bili autori iz Hrvatske ili Mađarske. U vrijeme austrougarske okupacije Bosne mnogi su austrijski povjesničari posvećivali pažnju našoj prošlosti. Ali ni oni nisu bili pouzdani. Mađari su pisali o Jajcu često po vrlo površnim prijevodima pa nisu razlikovali na primjer što znači u Jezeru, a što na jezeru.

DL: Što je s izvorima koje ste koristili, obzirom da je dio jajačke povijesti još uvijek nedovoljno istražen upravo zbog nedostatka izvora, primjerice razdoblje turske vladavine?

BLJ: Turci su malo pisali o Jajcu, a i ono što je zapisano, na primjer kod Evlije Čelebije, nije pouzdano. Čelebija istočnjačkom hiperbolizacijom prikazuje na primjer jajački vodopad iz koga se „para diže do nebesa“, a rijeka Pliva pada u „Vrbas koji je kao more“. Pa ipak Čelebiju ne možemo potpuno odbaciti. Najznačajniji turski izvori su, bar do kojih sam ja mogao doći, defteri, zapravo popisi poreznih zaduženja. Takva dva sam uvrstio u knjigu, ali samo one dijelove koji se odnose na Jajce i prigradska naselja. Postavio sam ih usporedo, da čitatelji mogu usporediti kako se ovdje razvijao život u određenom vremenskom razdoblju, te kako su se mijenjala porezna zaduženja.

DL: Jeste li imali pomoći drugih Jajčana?

BLJ: Kako da ne. Ima ih puno koji su mi pomogli, ne samo prilozima, koje sam uvrstio u knjigu nego i savjetima i uputama za traženje izvora. Ne smijem ih imenovati, da ne bih nekoga neopravdano izostavio. Ipak, bilo je i onih koji su izričito odbili suradnju, čak i neke institucije...

DL: Koliko Vam je trebalo da napišete ovu knjigu?

BLJ: Osnovne crte knjige nosim u sebi otkako znam za sebe. Hoću reći: živim povijest Jajca. Kada prođem gradom, ne gledam kuće, zidine i kule kao turist, nego znam kada su napravljene, tko ih je napravio, za neke čak i koliko je novca bilo potrebno za njihovo podizanje. Mnoge će detalje čitatelji naći u knjizi. Za samo pisanje knjige bilo mi je potrebno pet godina.

DL: Ima li još puno neobrađenih razdoblja?

BLJ: Ima mnogo! Na primjer prije jedno 30 godina govorio sam s Jožikom, starim jajačkim ugostiteljom. Rekao sam mu: „Joži, kad sam bio dijete, čuo sam da je postojao tajni prolaz iz tvrđave do pod vodopad“. A on mi je odgovorio: „Kad sam ja bio dijete, išao sam tim prolazom“. Tražio sam taj prolaz, ali uzalud. Za naš grad je fra Jozo Markušić napisao da „ima više znamenitosti pod zemljom nego nad zemljom“. Time je mislio na podzemne hodnike. Ja sam ih ustanovio na nekoliko lokacija: blizu Gornje kapije, zatim ispod petokatnice gdje je bila rimska ljevaonica, kod nove Pošte i druge. Posebno poglavlje su Varošnice i obale uz Plivu, gdje su obitavali prvi stanovnici Jajca u mlađem kamenom dobu. Neistraženo i neiscrpno područje jesu Divičani i cijela Dnoluka sa okolnim lokacijama. 

DL: To su dokazi o vrlo staroj povijesti Jajca.

BLJ: Da. Još ima mnogo misterija vezanih za Jajce. Recimo Katakombe. Nije Hrvoje prvi koji je udario željeznim šiljkom da proširi špilju. To su vjerojatno mnogo godina prije njega uradili pripadnici kulta boga Mitre. Osim toga, Hrvoje nije prvi vezan uz ime Jajce 1396., kako se do sada mislilo. Našao sam spomen Jajca iz 1303. godine, što će čitatelji vidjeti u knjizi. Znači postojalo je ovdje naselje i prije, a Hrvoje je tu podigao srednjovjekovni utvrđeni grad.

DL: Ali su i mnogi predmeti iz povijesti Jajca i Bosne nepovratno nestali.

BLJ: Tako je. Ne možemo ih ni nabrojati. Recimo, nitko nije pokušao pronaći topove ispod vodopada, koje je sultan Fatih za druge, neuspješne opsade Jajca, 1464. godine pobacao u Vrbas „da ih nitko ne može izvući“. Osim toga, ostaci kraljevskog dvora ispod tvrđave, ukrasni predmeti iz crkve sv. Marije, franjevačkog samostana i drugih građevina ostaju negdje duboko zakopani... I o tome sam više pisao u knjizi.

DL: Tijekom istraživanja ste pronašli porijeklo nekih jajačkih rodova.

BLJ: Da. Naveo sam neke jajačke porodice iz prijašnjih stoljeća, do čijih sam podataka mogao doći, zatim jajačke begovske porodice, mada ni one nisu sve pobrojane. Neki su mi pripadnici tih porodica dali svoje priloge o njima, na čemu sam im zahvalan. Ali tijekom pisanja i pretraživanja građe iz raznih izvora, posebno iz arhiva jajačkog samostana Sv. Luke, naišao sam na porijeklo nekih rodova. Nisu se svi zvali kao što se sada zovu. Na primjer neke današnje jajačke porodice su se prije zvale Zlokovići, Slinići, Mrljojevići, Kukute... 

DL: Koji su najstariji jajački rodovi?

BLJ: To je teško reći, jer nema dovoljno podataka. Tijekom burne bosanske, pa tako i jajačke, povijesti, bile su česte migracije. Prvo veće protjerivanje stanovnika bilo je za turskog napada na Bosnu. Mnogi su rodovi izbjegli. Tako danas u Bulićima nema niti jednoga Bulića, u Lendićima niti jednoga Lendića, u Šerićima niti jednoga Šerića, u Podlipcima niti jednoga Podlipca, u Bučićima, koji su se nekada zvali Baočići, nema niti jednoga Baočića i t.d. U knjizi sam naveo njihova današnja staništa, do kojih sam mogao doći. Neke su jajačke domicilne porodice  potražile spas pod mletačkom upravom. U okolici Splita zaustavili su se Lendići, Bulići i Podlipci kao i Bučići ili Baočići. Neki su Baočići postali ugledni građani dubrovačke Republike.. Šerići su pobjegli na sjever, Borići se razišli po Dalmaciji, Žužića ima u Istri dva sela, ali ne znam imaju li veze s našim Žužićima. 

DL: Neki su se stari stanovnici ipak vratili u Bosnu!

BLJ: Da. Kada su Turci osvojili Bosnu 1463. godine, fra Anđeo Zvizdović je sultanu predočio da od prazne države neće imati nikakve koristi, niti će imati tko obrađivati zemlju, niti plaćati porez, a brojnu vojsku trebalo je hraniti i logistički snabdijevati. To je sultan uvidio i dao čuvenu Ahdnamu da se katolici mogu vraćati i da im se garantira pravo na vjeru. 

DL: Neki Ahdnamu tumače aktom vjerske tolerancije bez presedana.

BLJ: To je obmana. Pravi razlog vraćanja je pribavljanje radne snage, koja je ujedno bila obespravljena. Ona je morala raditi da bi se postigao ekonomski uvjet održavanja ovoga dijela Carstva. Da je sultan Fatih bio tolerantan, ne bi pobio bosansko plemstvo, koje nije htjelo preći na islam, ne bi popalio ili prenamijenio crkve i samostane i uništio tragove kulturnog i gospodarskog potencijala Bosanskog Kraljevstva. Nemojte zaboraviti, pored te „tolerancije“crkve i samostani nisu se smjeli dograđivati, proširivati niti graditi od čvrstog materijala da ne bi bili duga vijeka.

DL: Znači, stanovnici srednjovjekovne Bosne razišli su se po susjednim zemljama.

BLJ: Tako je bilo najvećim dijelom. I za vrijeme turske uprave iseljavanje se nastavilo. Bosanske korijene vuku mnoge porodice koje danas žive ili su živjele na primjer u  Hrvatskoj, među njima Kukuljević-Sakcinski, Vraniczany-Dobrinović… Neki su pobjegli u Italiju, neki u Gradišće, neki u Rumunjsku...Bosanskog podrijetla su brojni hrvatski pjesnici, kroničari i drugi kulturni stvaraoci, kao Faust Vrančić, Tomko Mrnavić, Luka Botić, Franjo Glavinić, Juraj Dragišić, a neki misle i Marko Marulić. Bosanske su izbjeglice podigle Primošten i tako ga nazvale po premoštenom prilazu obližnjem otočiću. Juraj Dragišić, rođen u Srebrenici, a kasnije ugledni profesor talijanskih sveučilišta, u Rimu je, uz pomoć njemačkog astronoma Claviusa i napuljskog fizičara Liliusa, reformirao kalendar, koji danas koristimo, a prihvatio ga je i objavio 1528. godine papa Grgur XIII. po kome je dobio ime. 

DL: Otkuda je onda današnje jajačko stanovništvo?

BLJ: Rekao sam već da je Bosna nakon pada bila uglavnom  prazna. Feudalci nisu imali nikakve koristi od prazne zemlje. Zato su ti prostori popunjavani življem iz zemalja okruženja. Mahom robljem iz graničnih područja. U vrijeme mira turska laka konjica, akindžije, zalijetala se u prekogranična područja, hvatala ljude na polju ili po kućama, vezala ih i dovodila na napuštenu zemlju. Tu su ih predavali ili prodavali feudalcu koji im je bio gospodar, a oni njegova svojina. Većina onih koji su došli, prešli su na islam, jer musliman nije mogao biti rob u muslimanskoj državi. Pa ipak se njihov status time nije mnogo poboljšao. Muslimani su također imali velikih obaveza prema begu, feudalcu, a morali su davati i regularnu vojsku. Ali u Bosnu su dolazili i drugi, vođeni različitim motivima. Dolazili su i brojni dužnosnici iz drugih područja turskoga Carstva, kao i oni koji su za svoje zasluge dobili timare u Bosni.

DL: Time se dakle mijenjala struktura bosanskog stanovništva, vjera, običaji...

BLJ: Prije prodora Turaka u Bosni je bilo većinsko katoličko stanovništvo koje je govorilo ikavski. Pravoslavlja u Bosni do Kosovske bitke 1389. gotovo nije bilo. Tek nakon nje dolaze prvi pravoslavci. 
Došljaci su donosili sa sobom navike, jezik, a neki i prezimena.

DL: Ali bilo je u Bosni prezimena i prije tih migracija.

BLJ: Tako je. O prezimenima treba znati kako su nastala. Papa Inocent III. je na Lateranskom koncilu 1215. godine donio odluku da katolici pored krsnog imena moraju imati još jednu determinaciju. Tako su nastala prezimena. Najprije su to bili patronimici. Prezimena su se veoma sporo prihvaćala, pa još i mnogi kasniji uglednici nemaju prezime. U Italiji Leonardo je iz Vinče, Guido je iz Arezza, kod nas je Majstor Radovan, Juraj Dalmatinac...Kod pravoslavnih, i europskih muslimana osim kod plemstva uglavnom nema prezimena sve do 19. stoljeća. Tako je bilo i sa Židovima. To možete vidjeti i u ovoj knjizi u popisu jajačkih mustahfiza, koji sam priložio. Prema tome, oni doseljenici u Bosnu, koji dolaze s prezimenima, jesu s katoličkih područja. Zato imamo dublete prezimena u Bosni i u zemljama okruženja.

DL: Kako su nastajala prezimena u Bosni?

BLJ: Najprije se prezimena, rekao sam, javljaju kod plemstva. Hrvoje je Vukčić, Sandalj Hranić, Stipan Tomašević, Stipan Dobreta i drugi. Ali prezimena nisu nastajala samo kao patronimici, nego i po nekoj osobini, nadimku, porijeklu ili zanimanju. Na primjer Ćosić, Topalović, Ćorić. Prema zanimanju su nastajali Kovači, Aščići, Samardžije, Brnjaci, Stupari, Kalajdžije...Po porijeklu Jajčanin, Ramljak, Bošnjak, Lašvanin...

DL: Zanimljivo! Ima li u Jajcu neobičnih prezimena? 

BLJ: Ima, dabome. Najviše među današnjim jajačkim muslimanima. Poznato mi je jedno prezime koje vuče podrijetlo iz Južne Bavarske, ima prezimena iz okolice Osijeka, zatim iz Koruške, pa čak i iz Sjeverne Italije. Ima nekoliko rodova koji potječu iz Slavonije i Bilogore. Jedan divičanski rod potječe iz Like. Znam porodicu koja vuče porijeklo iz okolice Splita, a njezin je predak zbog ubojstva pobjegao i došao u Jajce. To mi je ispričao član te porodice. Jedno poznato jajačko prezime je iz zaleđa Zadra. O ovim nalazima nisam dabome pisao u knjizi, jer porijeklo nekog čovjeka ili njegovog roda je privatna stvar i nitko se nema pravo u to miješati. Ali svaki čovjek, ako želi, može pronaći svoje korijene. Ne znam je li Vam poznato da  Karadža znači isto što i Crnoja, a Karadžoz isto što i Crnokić...

DL: Kada su bile najjače migracije?

BLJ: Najjače migracije u Bosnu bile su nakon turskih poraza u ratovima s Austrijom. Muslimanski stanovnici povlačili su se s izgubljenih područja u Bosnu. Velika migracija iz Bosne bila je za Eugena Savojskog krajem 17. stoljeća, kada je većina kršćanskog stanovništva napustila ovu zemlju. Druga velika migracija bila je nakon rusko-turskog rata, odnosno Sanstefanskog mira 1878.,  kada je ogromna masa muslimanskog stanovništva krenula  iz Bosne put Turske. Inače, migracije su bile česte u oba smjera, što je zavisilo od ratnih, političkih, ali i ekonomskih prilika.

DL: Rekli ste i iz ekonomskih razloga. Koji su to?

BLJ: U Bosni je u nekim krajevima ponekada vladala glad zbog slabe ljetine ili zabačenosti područja. Kao na primjer u Pougarju. Iz Pougarja su selili rodovi i na sjever, prema Lijevču i Banjoj Luci, ali i prema Jajcu. Oni koji su otišli na sjever većinom su prešli na pravoslavnu vjeru kao što su Vilusi, Poplašeni, Mladići, Davidovići...Oni koji su došli na jajačko područje pretežno su ostali katolici. To su Bungići, Lovrinovići, Bojčetići, Pranjke, Aščići, Bliznaci, Subotići, Sivonjići, Žilići, Vukovići, jedan ogranak Poplašena... Velikih migracija bilo je i zbog kuge i drugih epidemija.

DL: Kad smo kod korijena, odakle su Ljubezi?

BLJ: Ljubezi nisu jajački starosjedioci kao recimo Ladani, Jakeševići, Leovci i drugi. Najprije da kažem, ovaj moj ogranak Ljubeza bili su Ljubasi (Dokani), a došli su u Jajce u 19. stoljeću. Tu su zatekli Ljubeze (na Katini), pa su po analogiji i oni postali Ljubezi. Nadimak mome ogranku bio je Koke ili Kokići po jednoj prababi koja je bila malena i zvali je baba Koka. Danas ima ulica Kokića bašča, koja je pripadala mome stricu Ivi Ljubezu – Koki. Inače, Ljubasi su došli u Jajce iz Kupresa, iz Gornjeg Malovana, a u Malovan su prije stotina godina došli iz Roškog Polja kod Duvna.  Najstariji Ljubez koga sam pronašao spominje se u jednom dubrovačkom zapisu, neki Gliubese, koji je za svoju šizmatičku sektu u Konavlima prisvojio crkvu sv. Martina 1114. godine.

DL: Vi očito volite Bosnu!

BLJ: Ja sam u Bosnu zaljubljen. Bila je to prekrasna Kraljevina. Prosperitetna srednjovjekovna država koja ni po čemu nije zaostajala za susjednim državama, čak je u mnogim stvarima bila superiorna. Razumije se, uz sve socijalne kontraste, koje je sa sobom nosio srednji vijek. Bosna je imala rudnike, kovala novac, izvozila zlato, srebro, proizvode od željeza, stoku, suho meso, rašu..., a uvozila ono što sama nije proizvodila, na prvome mjestu sol. Mnogi su se plemići u Veneciji, Bavarskoj, Mađarskoj ponosili zlatnim i srebrenim nakitom napravljenim u Bosni. Hrvoje Vukčić Hrvatinić, osnivač našega grada, ponosio se na stranim dvorovima svojim zlatnim mamuzama. Čuven je bio zlatni „bosanski pojas“ kao ukras najbogatijeg društvenog sloja. Bosanski bodež s umjetnički obrađenom pozlaćenom drškom, koji se nosio za pojasom, bio je znak prestiža europskih plemića. Bosanskim cizeliranim tokama ponosile su se dame Venecije, Dubrovnika, Beča, Pešte... Bosna je bila uređena država i u to vrijeme služila za primjer nekim drugim državama. Za bosanskih kraljeva roba koja se izvozila morala je imati žig kao potvrdu da su državi plaćene izvozne pristojbe. Malo je poznato da je Bosna uvozila pamuk. U Europi su na visokoj cijeni bila „fustagni bossniensis“, fina pamučna platna koja su se takva proizvodila još samo u Veneciji. Bila je to država na višem gospodarskom i kulturnom nivou nego zemlje okruženja.

DL: I onda je odjednom sve propalo!

BLJ. Bosna nije imala takvu oružanu silu koja bi se samostalno mogla suprotstaviti  jakoj, mnogobrojnoj armiji, koja ja nadirala u Europu. Bosna je trebala pomoć, ali je svatko od nje očekivao samo materijalni interes. Ta je sebičnost prvenstveno koštala Bosnu, a potom i druge zemlje. Upadom u Bosnu turski osvajač, Mehmed II. Fatih  ubio je posljednjeg bosanskog kralja, opljačkao svu imovinu, uništio arhivalije i grbovnike, koje je držala i njegovala svaka plemićka porodica, rastjerao stanovništvo i od samostalne Kraljevine napravio upravni sandžak. Danas neki, koji sebe smatraju istinskim stanovnicima Bosne, slave ovoga osvajača, slave propast svoje države, svoga kralja, svoje državnosti...

DL: Oni smatraju da je Fatih donio u Bosnu islam!

BLJ: To je zabluda. Islam je stigao u Bosnu prije Fatiha. Islam je uhvatio u Bosni korijena još za Tvrtka II. kada je on, ne mogući se obraniti od najezde, predao Turcima grad Hodidjed na Vratniku kod Sarajeva 1430. Hodidjed je navodno nakon nekoliko godina formalno vraćen bosanskoj kruni, ali su Turci u tome dijelu Bosne već uveli svoju upravu i započeli širenje islama. O tome svjedoči i turski povjesničar Halil Inalcik. To je bilo dakle 33 godine  prije Fatiha. Uostalom, vjera nije dokaz državnosti niti državljanstva. Vjera je privatna stvar. Pojedinac ima pravo na vjeru, ali ona ne smije utjecati na zajedničko opredjeljenje.

DL: Evo, na samom kraju, još informacija za čitatelje, kada će knjiga izaći iz tiska i biti zvanično promovirana?

BLJ: Krajem ovoga mjeseca trebalo bi da iziđe iz tiska, a u slijedećem mjesecu održat će se svečana promocija. 

RAZGOVOR S PROF. BRUNOM LJUBEZOM POVODOM IZLASKA NJEGOVE KNJIGE O POVIJESTI JAJC

Komentari su vlasništvo pošiljalaca. Nismo odgovorni za njihov sadržaj!


  1. Cule Piše --> 20.05.2009 20:49
    Поштовани суграђани и земљаци!
    Цитираћу професора ако не дословно онда овако:"камо среће да су Бошњаци, Срби, Хрвати створили "ћирилицу" и "latinicu".Њу смо наслиједили од најстарији индоевропљана Пелазга.Ако је тачно да је центрипетална сила културе моћног Крита усисавала околне народе који су били на њеном ободу онда су и балкански и дњепарски народи попримили многе културне елементе. Први који су носили крин или љиљан (љиљан код Француза-вјерују да воде поријекло од Тројанаца;-Хрвата, Бошњака, Срба) као обиљежје власти са перуником на глави као круном били су критски краљеви.-Robert Grevs.Крст,Križ какав га данас познајемо прешао је са Крита у Палестину.
  2. nerka Piše --> 20.05.2009 05:41
    S postovanjem mom profesoru njemackog jezika kojeg evo ponovo prepoznajem po starim ,dobrim detaljima o Jajcu.Medjutim ,isto me jako obradovala cinjenica da eto ima ljudi u mom gradu koji umiju da cuvaju pismo i pisu i cirilicom jer je to takodje nase bosansko pismo pa je to razlog vise mom dobrom raspolozenju.
    Procitala sam ovaj intervju,knjigu jos nisam ali vec me pecka jedna vasa konstatacija da je Bosna nekad "bila prazna".Kao neko ko postuje zapadnu skolsku kulturu da je sve podlozno kritici pa i rad mog nekadasnjeg profesora:ja cu biti protivvjetar ovoj tvrdnji jer Bosna nikad nije bila prazna,Bosna se samo iseljavala jednim dijelom zbog ratova i nasrtaja drugih stranih sila.
    Dobro danasnjice je da svi mozemo objaviti knjigu ali je jos vece dobro da ima mogucnosti da se kriticki osvrne na svaki detalj iznesen u njoj.
    Mi smo Bosnu i Hercegovinu naslijedili od nasih pravoslavnih potomaka koji i danas zive u Bosni i smatraju se starosjediocima.Dakle,sa Srbijom za ledjima Bosna nikad nije mogla biti ispraznjena.
    Pronasla sam U Kraljevskoj Svedskoj biblioteci podatke o postanku Bosne i Hercegovine,njenom krvno plemenskom pripadnistvu kroz stoljeca i vezanosti za srpsko-pravoslavnu dinastiju .Dakle,svi izvori upucuju na nase slavensko porijeklo.Postoje odstampani primjerci teftera slavnih turskih vlastodrzaca koji su naplacivali porez(za sta im ja kapu ne skidam) i koji su pisali o stanju u Bosni,Srbiji itd...a s punim imenom i prezimenom kuca iz kojih je porez naplacen i imenima i prezimenima ljudi i iznosom koji je naplacen.
    Prosla su ta vremena kad smo placali porez drugima:danas se mozemo okrenuti poboljsanju poreskog sistema u smislu olaksica za gradjane koji imaju ispod jednog realnog socijalnog minimuma a koji zele raditi i doprinositi zajednici.Olaksice u smislu:placenog puta do posla i od posla kuci,povrat troskova za lijecenje u sumama koje prevazilaze"normalnu" granicu,adekvatnu pomoc za realizovanje privatnog poduzetnistva,poboljsati odnos izmedju drustvenih i licnih primanja i plativnih obaveza.Kao sto se da procitati na nasem poreskom sistemu je veliki posao u buducnosti a na gradjanima da svjesno upregnu sve snage da poboljsaju privredu i svoje licne dohotke da bi imali od cega da razvijaju drustveni sektor.
    Kad bi nasi gradjani svi shvatili da kroz porez "mogu i da daju i da uzmu" situacija bi realno bila mnogo drugacija:dajem za lijekove ali i uzimam nazad ono sto prevazilazi moje mogucnosti",dajem za skolstvo ali i uzimam nazad ako ono ne zadovoljava norme propisane Zakonom,dajem za kredite ali mi drzava vraca rentu nazad itd,itd...
    Cestitam mom dragom profesoru na izlasku knjige,to je kao jos jedno dijete u velikoj ,ogromnoj porodici.A s djecom zna se kako je :neka slusaju,neka ne.To najbolje znaju nasi nastavnici i profesori.Negdje na kraju sva djeca nadju svoj put.
    S mnogo lijepih zelja za nastavak vaseg pisanja od srca vam zelim!
  3. meho i sanja Piše --> 19.05.2009 22:31
    POZDRAV KOMSIJI I NJEGOVOJ PORODICI!
    PISATI O ISTORIJI/POVJESTI NIJE NIMALO LAKO JER KAO STO STE I SAMI REKLI MNOGO DRAGOCJENE ARHIVSKE GRADJE JE NESTALO KAKO U POZARIMA KOJI SU HARALI OVIM NASIM PROSTOROM TAKO I TUDJIM OSVAJANJIMA.POSTO SAM I SAM LJUBITELJ I RADOZNALAC ISTORIJE OVIH PROSTORA VRLO RADO CU KUPITI VASU KNJIGU, KAO I KNJIGU TVRTKA ZRILE CIM SE OBJAVI! IMAM PAR KNJIGA IZ ISTORIJE I NADAM SE DA CU U VASOJ NACI NESTO STO SU DRUGI PROPUSTILI JER TOLIKO TOGA JE OSTALO NEOBJAVLJENO.MNOGI ISTORIJU INTERPRETIRAJU NA SVOJ NACIN TJ. KAKO ZELE I KAKO SU SPOSOBNI DA OTKRIJU DETALJE IZ NASE PROSLOSTI.
    ZELIM VAM PUNO SRECE!
  4. Cule Piše --> 19.05.2009 20:26
    Поштовани професоре!
    Нисам имао ту част да будем ваш ученик јер сам учио руски још од основне школе.
    Са овим вашим интервјуом једва чекам да књига буде у мојим рукама.Како сам само ја рођен у Јајцу сматрам да сваки извор о овом најљепшем граду буде обухваћен на једном мјесту.



REKLAMIRANJE na JAJCE PORTALU
Opcije

Prilagođeno za štampanje  Prilagođeno za štampanje

Pošaljite prijatelju  Pošaljite prijatelju


Ocjeni vijest/clanak
Srednja ocjena: 4
Glasovi: 6

stars-4.gif

Odvojite par sekundi i ocjenite ovu vijest/članak:
Odlično
Vrlo dobro
Dobro
Regularno
Loše


Slični linkovi

Najčitanija novost o Historija/povijest:


posljednjih 5 vijesti

Arhiva vijesti/članaka

Administracija

Ernest.Plivac
Administrator, urednik i webmaster

JAJCE PORTAL TEAM © by Jajce Portal


Sajt učitan 0.9485 Sekundi 42 Databaza-Upitnici