Please enable / Bitte aktiviere JavaScript!
Veuillez desactiver vos / Por favor desactiva el Javascript![ ? ]
 





bosanski-hrvatski-srpski english french deutsch
  Forum naslovna  Pretraga  Vaš profil  Nepročitane poruke od posljednje posjete  Prikaži nepročitane odgovore na vaše poruke
Jajce Forum
18. Decembar 2014. 13:25 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
  Collinarika
 
 
   Forum   Pomoć Prijava Registracija  
 Str: 1 ... 14 15 [16] 17 18 ... 20
  Ispis  
Autor Tema: CRTICE O JAJCU I JAJCANIMA  (Posjeta: 53804 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Dee_Dee
Gost
« Odgovor #225 : 23. August 2006. 10:59 »

Obicno je lako dobar u dobru biti. Ali kada zivot udari, kada zivot nagazi i cini bol, nije lako biti ni jak, ni hrabar a ni dobar . A ako je covjek sam onda… ne, to se nemoze ni opisati.

Vidite, za razliku od danasnjeg modernog svijeta sve vise individuiliziranom, prijeratno Jajce, tacnije Jajcani su imali fantasticno pozitivnu crtu, nacin i obicaj, tradiciju punu ljudskosti.
 Nije to bilo samo pomoci komsiji da iscjepa drva, unese ugalj, otici na ”akciju” izgradnje kuce prijatelju, poznaniku , rodjaku. Nije ni samo obici bolesnika, posjediti i bodriti bolesnu osobu…u mnogo tezim situacijama ljudi su priskakali , pomagali, podrzavali i sprjecavali posrnulog da padne.

Ja to znam. Ja sam to dozivio i ja jesam neopisivo zahvalan tadasnjim Jajcanima, tadasnjim obicajima, tadasnjim postojecim medjuljudskim odnosima.

Prica nije lijepa, ni vesela, na mene je uticala jako, dogadjaj me je  promjenio i vjerujem da nikada ne bih cinio sto sam cinio, nikada se ne bih nasao u nekim dijelovima svijeta da se nije desilo sto se desilo . No to je nesto drugo.

Bio sam mlad, pocetak ljeta , moj rodjendan, i tada iznenada ostadoh sam.Mama mi je umrla.Oca nisam imao, ni brace ni sestara nemam. Bol koji paralise, strah i zbunjenost koja oduzima mogucnost misljenja…to sve tako obuhvati covjeka da sve ostalo je nebitno, nevazno.Svjet se rusi, a opet Sunce kao i uvjek, izlazi i zalazi…Evo, ni nakon toliko godina onda stvorena praznina nije zapunjena, navika zivljenja jeste stvorena, ali toliko toga nije islo uobicajenim, normalnim zivotnim putem. No, da  nastavim, da nastavim o ljudima i obicajima.

U bolnici rahmetli Ismet S. mi stavi ruku na rame, sutke mi stisnu rame, okrenu se i ode..nije mi nista ni morao reci, nekako sam ja to sve razumio i njegovu sutnju i njegov stisak ruke…sjedio sam na nekoj stolici Ben me je obgrlio , ljuljuskajuci me kao majka dijete, govoreci mi: nisi sam..
A onda dodjose komsije Ljubo i drugi,…sutke, pazljivo, povedose me na izlaz,povedose me u kola, a ja sam htio ici sam kuci, reci baki (maminoj mami da mame vise nema) Dosao sam do stepenica kod Kineskog zida I tu sam sjeo, jednostavno klepno na stepenice. Odnekud se stvori rahmetli Almasa. Sjede pored mene na stepenice, cutke mi dade cigaru, zapalili smo tu , na stepenicama. I Mujo se odnekud tu stvori. Kako, odakle ? Odjednom oko mene jos mojih prijatelja, komsija , i svi zajedeno idemo kuci. Kod kuce u stanu vec su bile i teta Nada, Dragica, pa Behara…teta Nada mi sutke dade zlatni lancic i prsten koje je mama imala na sebi.. Privila me uz sebe, poljubila i odmakla se. Mirko mi nasu pice. I odjednom postadoh svjestan da u stanu ima gotova kafa, pice, sokovi, sve ono sto u takvim trenucima treba po obicaju i adetu. Ljudi su tuho ulazili , izlazili, dosla je pokojna Stefica Pisinski, : pan …., neznam da li…, i ocima pokazuje na ogromne svijecnjake i svijece …ne znam ni ja kazem i ona tiho sa svjecnjacima i priborom odlazi k mami  i tu ostaje sjedeci svo vrijeme, bez pokreta i glasa sa samo pomicnim usnama, moleci vjerovatno na svom jeziku…
Almasa me nije ispustala iz vida , kao sjena je stalno stajala pored mene, ponekad i teta Zorica, a ta noc je bila duga. Ni jednog trenutka nisam bio sam. Ne sjecam se svega, ne sjecam se ni detalja. Ali ljudi su ucinili sve da nebudem sam, sve da pomognu i podrze.
Neko je ispisao smrtovnice, neko je organizovao ovo ili ono…
Nakon sahrane, vec su bili i rodjaci tu,a komsiluk me nije ostavljao samog.
Dani su prolazili, sedmice, sporo, tesko, ali drugovi, prijatelji, komsije su bili na sve nacine uz mene.
Stariji su me godinama pratili, savjetovali, pomagali na sve nacine da ne skrenem sa pravog puta, generacija moja je bila kao nikada pazljiva, susretljiva .
Posebno su bile njezne i pune razumjevanja mamine kolegice i moje skolske kolegice, sto je mene na neki nacin omeksavalo i kocilo ono negativno sto je u meni raslo, sto me je obuzimalo i sto me je odvelo daleko od Jajca.
Komsije, kako da ih ne pomenenem ? da su se ne samo starali , brinuli, nego na mnoge i mnoge nacine, pomagali me dugo, dugo, dok nisam stao na svoje noge. Dobijao sam i kolace, i pekmez i pite koje sam obozavao, i dijelove zimnice…Interesovalo je komsije i moje ucenje,
Interesovalo je  teta Almasu a i Jerolimku s kim izlazim, ko mi je ljubav…Znao je smrknuti komsija mi reci : nemoj da bi pio! I da te ne vidim da pusis!

Nije mi se ucilo. Htio sam raditi bilo sta, bilo gdje, ali nenadose mi ondasnji Jajcani. Gdje god bih dosao odgovor je bio isti:
Nastavi skolu, studiraj , pa onda…
A ja sam htio biti veliki, odrastao …pobjeci od dotadasnjeg nacina mog zivljenja. Zatrazih pomoc kao i mnogi tada u gradskom Komitetu. Muhidin K. me primi, saslusa i rece isto sto i Zdravko  isto sto i Aganovic : mali, tebi je potrebna skola…neces raditi dok ne zavrsis. Prakticno, Jajcani, moji Jajcani su me prinudili da ucim, studiram, nedajuci mi da stanem u zivotnom razvoju.
Posebno su bili odresiti i grubi moji porodicni poznanici . Ja sada razumijem te rijeci i to musko ponaseanje  : Ne s…i, stisni zube i uci! Trebas para?
Godine su tekle. Vrijeme je kao i uvjek teklo , nekada brzo, nekada sporo,…a ljudi, moji prijatelji, drugovi, moje komsije nisu me napustali. Nikada me i nisu napustili. Mnogo godina kasnije, cak i onda kada sam se sunjao uz Vrbas za patkama pozvala bi me Vitka i utrpala mi suznih ociju voca ili povrca, …ili bi rahmetli Avdo upitao ne sjecajuci mi se imena : mali , trebas li ista ?
Nije to bio nacin zivljenja svakog malog grada. To je bio Jajacki nacin , jajacka onovremena svakodnevnica.
Kasnije, mnogo kasnije u Jajcu prisnost , srdacnost i briga kao da su poceli jenjavati, nekako u taktu sa nestankom onih Jajcana , valjda u taktu sa rastom individualizma, prakticnosti ili pragmaticnosti, bar se meni tako cini.Mozda grijesim. Sve u svemu tako je onda bilo, tako sam ja to dozivio, prezivio i uvjek sam neizmjerno zahvalan svim mojim pomenutim i nepomenutim Jajcanima.
Posebno bih zelio ispricati i pomenuti Taiba S. Imao je on kemijsku cistionu u Jajcu, u kuci u kojoj je davno nekada bila kafana Sangaj, tik iznad vodopada. On je bio tata, otac mog Hame, a evo kako su se cuvali dogadjaji i prenosili u datom , zrelom trenutku.
Taib bi me cesto, cesto pitao kako sam , sta ima, kako je baka…, a jednom , eh… jednom on mi ponudi cigaru – on koji nije pusio ! Sjedimo, gleda me i on rece:Vrijeme je da ti pricam!
Tada mi je pricao ovako: Znas, tvoja mama... pokojna …a, moja …a; znas… ona i ja smo radili u Elektrobosni…znas…, mi smo… ona i ja , mi smo trebali biti streljani 1948. Zapanjen , naravno ja pitam kako, zasto…, a on mi prica, prica mi o tome, prica mi o mojima, o njegovoj kako mi je kazao dragoj drugarici ….i, pricao mi o visokom covjeku, oficiru  koji je stigao na vrijeme na Komaru - prica mi o mom ocu sto ja ni znao nisam. Upucuje me na komsiju F.J. Eh, Taib. Jedan od nasrdacnijih, najskromnijih i najpostenijih ljudi koje sam ikada poznavao.
I ja drsko i bezobrazno, bez okolisa pitam Filipa o mome ocu i o njemu o Filipu, pitam o II sv.ratu, poratnim godinama…,: cuh pricu strasnu i tesku, ponosnu do smrti i vrijednu zivota.
I taj moj komsija Filip suznih ociju , zavrsi pricu rijecima: otac ti je bio veliki covjek. Ko to zna , zna. Sada to znas i ti.. Ne znam. Cuo sam to od njega, cuo kasnije u Zagrebu, i Sarajevu, Gorazdu i Foci. Ja to nisam dozivo, a oca i ne pamtim dobro.
Nije rijec ove price o meni. Shvatate naravno da sam pokusao zapisati kratko o odnosu ljudi , o obicajima u ondasnjem Jajcu, o Jajcanima. Istina , tesko je pisati na svom zivotnom primjeru, nadam se da me razumijete i iskreno se nadam da cete si bar malo moci docarati sliku o ljudima iz Jajca u jednom vremenu , a koje i nije skroz proslo, ima nas jos koji volimo Jajce i postujemo Jajcane, svoje sugradjane.

Pozdravljam
Evidentirano
vrbas
Gost
« Odgovor #226 : 23. August 2006. 14:47 »

Smješko

Rijetki su " LJudi Svjetlo" ... a  TI  to  JESI!!! :ja:

 "U samotne noci,
kad zalosno sume rijeke pune zvijezda,
gore pune sjena...
do sluha ta pjesma ne dopire
 no dusa je sluti,
cuje i razumije..."
 
Sudbina me  je dovela   na  ovaj  Portal da   bi   uzivala  u   onome   sto  TI VIDIS .....Rijetki  su Ljudi  sa  toliko   SENZIBILNOSTI.

HVALA TI!!!!!!!
.........i  pozdravljam  Te ...." neznalice" Namigujem  !!!!
Evidentirano
vrbas
Gost
« Odgovor #227 : 23. August 2006. 15:01 »

:schreiben:


"Draga moja prijateljice!

  Evo citajuci na Portalu naletio sam na neke interesantne clanke, gdje pametni ljudi  predlazu da Jajcani pokusaju spasiti od zaborava dio Jajacke istorije i proslosti.
Podrzavam ovu ideju uz prijedlog da bi se to sve negdje trebalo i MORALO zapisati jer je dio istorije naseg grada ,a i nas samih.

Jajce su napravili Rimljani, pa drzali Madjari, zatim, Turci, i na kraju Austrija.To pokazuje da Jajce od nastanka pa do danas ima neku multinacionalnu i internacionalu dimenziju i tako bi trebalo ostati.

Zato cu  tebi da ispricam stvari koje znam i   koje sam cuo, kako bi ih spasio zaborava.


Pa da krenem…..Moji kriteriji su biti Prvi , Najbolji, Jedini  iz svih oblasti zivota.

 Ko zna ko je bio prvi inzinjer ........ ko je bio prvi ljekar ……..ko je bio prvi ljekar Jajcanin…..ko prvi inzinjer……..ko prvi auto mehanicar, glumac,policajac, sportista, pjevac, naucnik istrazivac, univerzitetski profesor, advokat u  Jajcu?

Kad je prva sijalica zasvjetlila?
Kad je prva vakcina dosla?
Kad se rodilo prvo dijete u bolnici a ne na njivi?
.........Prvi TV aparat....Š??
Ja sam cuo da je prvi doktor koji je dosao u Jajce i tamo ostao do smrti bio Dr.Kocergin .Dosao je iz Rusije bjezeci od Oktobra i Crvenih.
Prvi hirurg bio je Asim Holuclic ,a prvi kardiolog Ritan Milos.
Prvi pedijatar je bila Dr. Marijana (prezime zaboravio)

Jajce je imalo profesore moskovskog konzervatorija koji su tu zivjeli i prezivali su se Jagaric.Imena sam zaboravio ,ali se jos sjecam aristokratskog drzanja.
Njihov unuk Nikola (Kolja) Jagaric je bio prvi koji je istrazivao rimske iskopine i pronasao sarkofag negdje u Divicanima koji je nestao iz Jajca.

Prvo Svjetsko prvenstvo u bilo cemu ikad odrzanom u Jajcu bio je PESK (Prvenstvo evrope i svijeta u kajaku).
Prvi trener koji je  doveo  tim rukometasa do vrata Prve lige bio je prof. Dzidic.
Jancic Zlatan je  prvi rukometas koji je zaigrao u Prvoj ligi i Kupu Sampiona (banjaluckom Borcu).
Mislim da je Zjajo Kibo  bio jedan od prvih igraca rukometa i osnivac rukometnog kluba.
 Istvanic Darko je prvi trener stonotenisera koji su s njim postali drugoligasi.

 Lacic Dragan je prvi koji je organizovao jedan medjunarodni turnir u Jajcu koji je ujedno bio jedan najjacih zenskih sahovskhi turnira u svijetu.Zenski sahovski Velemajstor Daniela Nutu-Gajic je bila stanovnik Jajca i jedina   osvojac 5 Olimpiskih medalja u sahu i pobjednik preko 50 medjunarodnih turnira.

Njen muz Vladimir Gajic je bio u timu sarajevskog Zeljeznicara zajedno sa Seremet Ahmetom i Goranom Dokicem  i 1981su osvojili ekipni Sampionat BiH u reliju sa pobjedama u svojim klasama.To je ujedno bila i prva pobjeda  jajackog tima. . Prvi i jedini reli vozac koji je osvojio reli Sutjesku  BiH bio je Zoran Sredanovic sa Fiatom 850.
Prvi auto-trkac je Faruk Ribic iz Jezera.......

Mislim da je Ahmetov otac bio i prvi fotograf u Jajcu.....imena se ne sjecam.

Prva babica u Jajcu (neki kazu i med. sestra) bila je pok. Ruza Kovacevic.
 Prvi radio klub osnovao je neki Vjeko (prezime sam zaboravio) ,a  polaznici su bili Deura Milenko, Sakan Vojo,  Sevo Bobarin i Dusko Jaric.
Ne znam ko je napravio prvu radio emisiju u Jajcu.

Prva pop grupa u Jajcu koja je svirala na elektricnim gitarama su bili Orfeji. Ako se dobro sjecam,clanovi su bili Marko, Lula Pejakovic, pok.Sreto Anicic i cetvrtog ne znam.
Prva zena koja je ikad svirala orgulje u jednoj jajackoj pop-grupi bila je Vesna Dujic (nije sestra Mise Dujica) .

Zadnji samardjija koji je imao svoju radnju u varosu je bio pok.Jaranovic.
Najstariji brico i najpopularniji je bio pok. Meco koji je izmislio tzv. djacku frizuru.(Osisa te na celavo svugdje osim malo naprijed).

Najpoznatiji jajacki pravnik i advokat evropskog kalibra koji je priman i na engleski dvor bio je pok. Behman.(podaci dobijeni od Karla Jakesevica).

Prvi trener koji je Elektrobosnu doveo na vrata druge lige bio je Asim Kokot.(Ispali od dobojske Sloge 0:1 u Jajcu).
Prvi igrac iz Jajca koji je igrao u Prvoj Jugo-ligi bio je Marjanovic zvani Kime. Jedini igrac iz Jajca koji je bio najbolji strtelac prve lige  je Sejdic zvani Masa.
 Najbolji igrac   Zjajo Miralem.

Livancic je mislim, jedini predsjednik opstine koji je docekivao Tita.

Tihomir Gajic i pok. Simidzija Boro su prvi koji su u Jajcu organizovali hranjenje i zasijavanje divljaci kao i lovni turizam.
Tihomir Gajic je takodje prvi osnivac streljackog kluba ,a najbolji strelci sa republicki vrijednim rezultatima su bili Tasic, Zlatovic i Jagaric .

Najbolji ugostitelj iz novijeg doba bio je  pok. Bela koji je drzao na daleko cuvenu brvnaru sa vrhunskom uslugom na mjestu gdje se danas nalazi sruseni hotel  Plivska Jezera.

Najzasluzniji za razvoj jajackog skijanja bio je Muta i nastavnik fizickog Sevo Stanko.

Prvi gliser na jezero donio je Krunovar Zvonko.

Prvi ljudi koji su izasli na sud pod pritiskom svjetske javnosti su bili jajacki lovci dr. Filipovic Fico( zubar) i Miroslav Gajic  i jos cetiri lovca  zbog odstrela sibirkih labudova na Plivskom jezeru.
Vijest objavio i BBC.

Eto za sad toliko od mene jer se ne mogu sjetiti vise  a  ako se  sjetim javicu ti.
  Ti ovo procitaj pa ispravi ako sta imas.Takodje i dodaj ako sta znas……….

 I napomeni da Jajce nikad nije voljelo Jajcane ,onoliko koliko su Jajcani voljeli Jajce!!!!!!!!

Srdacan pozdrav"

 :schreiben:
Evidentirano
PLIVA
Portalci
Poslovođa
*****
Postova: 43



« Odgovor #228 : 23. August 2006. 15:09 »

Svaka cast jarane,vrijedi ovaj tekst nagraditi.Sve je tacno od prve do poslijednje.
Evidentirano

P L I V A
Dee_Dee
Gost
« Odgovor #229 : 23. August 2006. 17:21 »

Dopustite mi da malo dopunim i pojasnim, ono sto znam.
Ne, radi se o Jagaric prezimenu koje dolazi iz Sjevero-Zapadne Hrvatske.
Njihovo prezime je bilo Balobanov.
Marija Balobanov je radila kao prva profesorica francuskog i ruskog jezika u Jajcu.
Inace, malo o njoj nekoliko zanimljivosti. Ona je bila prva zena, onog vremena koja je Zavrslila Muski politehnicki institut o cemu svjedoci danas postojeci natpis u Sant Petersburgu.
U literaturi (Engleskoj) poznata je kao Dama sa Maximom ( Maxim mitraljez) tukla se do zadnjeg trena do samog Engleskog evakuacionog broda.
Jos zanimljivije je da je od prvog dana bila u Bijeloj armiji , kasnije nacelnik armijske kontraobavjestajne sluzbe, da i pijanistkinja je bila shodno vec objavljenom.

Nikolaj Balobanov jeste bio ruski aristokrat sa velikom sada nevaznom titulom. Jedan od prvih ljudi Bijele armije. Jedan od rijetkih ucesnika Ledenog pohoda (100 dobrovoljaca je bilo iz cijele armije!), nosilac navecih ratnih vojnih priznanja.Pravnik,ratnik,oficir , druzio se sa  Behmenom, i mnogim mnome ovdje pomenutim Jajcanima.I da, fanatican ljubitelj jazza i izvrstan trubac. O njegovim precima ima dosta obiljezja cak i danas.
( o ovome postoje i literaturni i drugi izvori)

Konstatnin Kocergin je bio po mnogo cemu izvanredan covjek. Kao dijete, emigrant je dosao na nase prostore i zauvjek ostao u Jajcu.
Bosna je bila njegova posebna i velika ljubav.  Samo  veca je ljubav mu bila zena Sofija i djeca. Bio je antifasist. Poznat po rijecima: „ Ja protiv mog naroda necu govoriti“ i nije govorio ! Naravno da je za to podnio velike konsekvence.

O strancima , ( da li strancima? ) u Jajcu vrijedi jos mnogo toga reci. No neka o tome kazu neki koji su ih poznavali.

Ja bih htio potsjetiti opet o Mugiju – Mugosi. Malo se ko sjeca da je na fudbalskom prvenstvu u Njemackoj (godine se ne sjecam) ne prvi nego jedini istrcao na teren sa YU zastavom i da se sam suprotstavio  nahrnulim nacionalistima. Ne sjecam se godine i to mi je zao. Ali Mugi je uvjek bio i hrabar i raja i posten. Danas oni koji mu prisivaju nacionalizam, extremizam su samo zlonamjerni, neinformisani ljudici . Mugi je bio doslovice ljudina.

Hvala za izvanrednu crticu Vrbas !
Da je jos toga takvog...al' ljudi sute, a zasto ne znam.

Pozdravljam
Evidentirano
maybelline
Portalci
Tehnički direktor
*****
Postova: 102



WWW
« Odgovor #230 : 23. August 2006. 23:37 »

Ljudi sute jer ne znaju sta da pisu...mozda... Mozda je jednostavno slucaj  da ove mladje generacije nemaju takva sjecanja na Jajce. Prerano smo ga napustili i period kojeg se najvise sjecamo vjerojatno nije lijep, jer mnoge podsjeca na pocetak rata, bjezanja iz Jajca i tako dalje... A uglavnom se sjecamo perioda kada smo bili mali, igali se iza zgrada i kretali u prvi razred osnovne skole... A ako je to nekom zanimljivo, ja cu prva rado da pisem o tome Smješko
Evidentirano

always look on the bright side of life Smješko
bazoka
Gost
« Odgovor #231 : 23. August 2006. 23:53 »

Bravo Vrbas e sad bi jos volio da znam i kako se zoves,neznam kad sam tako interesantn clanak procitao i bas od a do z .ostao sam bez texta,jedino za Zjaju bas nisam siguran,Jer koliko znam Florijan Matekalo je igrao za repku Jugoslavije,a nije bio bolji ni od Kimeta ni Sejdica.Jer bilo je jos dobrih nogometasa(Grga golman,Svabo oba nazalost nisu medju zivima;pa Pezer,Buric) ma da ne nabrajam svi su bili dobri pa,ali eto svatko ima svoje misljenje.Ovo sam samo onako napomenuo.


P:S to je moje misljenje


pozdrav
Evidentirano
PLIVA
Portalci
Poslovođa
*****
Postova: 43



« Odgovor #232 : 24. August 2006. 06:37 »

Citat: "Dee_Dee"
Dopustite mi da malo dopunim i pojasnim, ono sto znam.
Ne, radi se o Jagaric prezimenu koje dolazi iz Sjevero-Zapadne Hrvatske.
Njihovo prezime je bilo Balobanov.
Marija Balobanov je radila kao prva profesorica francuskog i ruskog jezika u Jajcu.
Inace, malo o njoj nekoliko zanimljivosti. Ona je bila prva zena, onog vremena koja je Zavrslila Muski politehnicki institut o cemu svjedoci danas postojeci natpis u Sant Petersburgu.
U literaturi (Engleskoj) poznata je kao Dama sa Maximom ( Maxim mitraljez) tukla se do zadnjeg trena do samog Engleskog evakuacionog broda.
Jos zanimljivije je da je od prvog dana bila u Bijeloj armiji , kasnije nacelnik armijske kontraobavjestajne sluzbe, da i pijanistkinja je bila shodno vec objavljenom.

Nikolaj Balobanov jeste bio ruski aristokrat sa velikom sada nevaznom titulom. Jedan od prvih ljudi Bijele armije. Jedan od rijetkih ucesnika Ledenog pohoda (100 dobrovoljaca je bilo iz cijele armije!), nosilac navecih ratnih vojnih priznanja.Pravnik,ratnik,oficir , druzio se sa  Behmenom, i mnogim mnome ovdje pomenutim Jajcanima.I da, fanatican ljubitelj jazza i izvrstan trubac. O njegovim precima ima dosta obiljezja cak i danas.
( o ovome postoje i literaturni i drugi izvori)

Konstatnin Kocergin je bio po mnogo cemu izvanredan covjek. Kao dijete, emigrant je dosao na nase prostore i zauvjek ostao u Jajcu.
Bosna je bila njegova posebna i velika ljubav.  Samo  veca je ljubav mu bila zena Sofija i djeca. Bio je antifasist. Poznat po rijecima: „ Ja protiv mog naroda necu govoriti“ i nije govorio ! Naravno da je za to podnio velike konsekvence.

O strancima , ( da li strancima? ) u Jajcu vrijedi jos mnogo toga reci. No neka o tome kazu neki koji su ih poznavali.

Ja bih htio potsjetiti opet o Mugiju – Mugosi. Malo se ko sjeca da je na fudbalskom prvenstvu u Njemackoj (godine se ne sjecam) ne prvi nego jedini istrcao na teren sa YU zastavom i da se sam suprotstavio  nahrnulim nacionalistima. Ne sjecam se godine i to mi je zao. Ali Mugi je uvjek bio i hrabar i raja i posten. Danas oni koji mu prisivaju nacionalizam, extremizam su samo zlonamjerni, neinformisani ljudici . Mugi je bio doslovice ljudina.

Hvala za izvanrednu crticu Vrbas !
Da je jos toga takvog...al' ljudi sute, a zasto ne znam.

Pozdravljam


to sa Mugosom se desilo na legendarnoj utakmici protiv Spanije kada je Katalinski dao glavom go i Juga pobijedila 1:0.Da te jos dopunim:Kada je istrcao sa zastavom na centar,spustio je zastavu i poceo klanjati na njoj.To je uradio iz razloga jer je bio u frci sa nekim nasim antijugoslovenskim zemljacima,koji su parolama vrijedjali Tita.Naravno,Mugosa kao i uvijek nije puno cekao i pobrinuo se za mir u tom dijelu tribine.Zastavu koju je nosio dobio je od rahmetli Semse Besirevica.
Evidentirano

P L I V A
Dee_Dee
Gost
« Odgovor #233 : 24. August 2006. 08:16 »

Dobro jutro

Citam sta Jajcani pisu, nekada sa velikom radoscu, nekada sa sjetom pa i strahom. Prezivio sam u Jajcu sve najljepse i ono najstrasnije.

maybelline: "Ljudi sute jer ne znaju sta da pisu...mozda..."

da maybelline, mozda. Svi vi mladi imate roditelje koji vam mogu ispricati o do ratnom Jajcu, Jajcanima.Ovdje su prisutni i clanovi stariji od 30 godina tako da se sjecaju svoje mladosti i zivljenja onda. Bojim se da se ne pise i ne prica upravo iz onog razloga koje pomenu jasno i glasno gani na drugim temama. Bojim se maybelline da je to nepricanje i nepisanje jeste namjera zatrti cak i ono najplemenitije medju ljudima, zgurati u zaborav one koji su i znacili i vrijedili i dali Jajcu kao moj Latinac, kao Fehim, kao mnogo mnome i ne samo mnome pomenutih ljudi.

To sto ja pisem sada - zaborav ide na ruke samo danasnjim zidarima podjela, arhitektima neokolonializma i svima onima od kojih treba da "pocne istorija" , zbog kojih "postoji svijet", danasnjim "velikim" Jajcanima koji se mogu ako zele kititi tudjim perjem, uzimati ostavljeno.A sjecanja treba ubiti jer ako se ljudi sjete, pa uporede , pa sazriju mogu sve te mracnjake i stosta priupitati pa eto belaja, a jos gore ako mladi zahtjevaju moderno Jajace, ali i grad sa srcem i dusom. Sa srcem i dusom iskonske Bosne.

Nazivi ulica u Jajcu. Pomisli, mjenjaju se, brisu mnogi Jajcani koji zaista su vrijedili i cij rad ostaje.
Narednu Crticu cu vjerujem (ako nadjem izvora) posvetiti upravo Jajcanima po kojima su nekada ulice nosile imena. Davno sam pisao i o potrebi da se jedna ulica nazove po Mugiju, pisem o tome i sada, ali... prazna prica gluvom.

Ovo je bilo tek malo prica uz prvu kafu.Nije ovo crtica i zato se izvinjavam. Na druge teme mi se i neide, volim biti u drustvu dobrih,dragih sjena i dobrih Ljudi.

Pozdravljam i ponavljam da se o Jajcu ima sta reci, ima se sta ispricati i o gradu i o selima, carobno lijepoj okolini i o izvanredno dobrom ljudima koji su postojali, postoje uprkos svjesnim tjeranjima sa svjetla dana i prekrivanjem zaboravom.

Imajte lijep dan
Evidentirano
vrbas
Gost
« Odgovor #234 : 24. August 2006. 21:31 »

Citat: "bazoka"
Bravo Vrbas e sad bi jos volio da znam i kako se zoves,neznam kad sam tako interesantn clanak procitao i bas od a do z .ostao sam bez texta



 Smješko
Kako se   zovem? Namigujem
 
vrbas Namigujem


Pisem o svojim razmisljanjima, o onome sto me interesuje, petljam nesto.......... Namigujem
 Ne  znam   da li  je to zdravo i dobro. Namigujem
 Dugo sam  tu i srela sam samo neke LJude koji su spremni da saslusaju ........da zaista razgovaraju.......a   ostali kako im kad naleti ,procitaju .... ako im je bas dosadno.
......
Trudim se da.... kao, nesto objasnim ........
Kazem..( ako sam pitana,a  nekad  i nepitana)  ....skrenem  ponekad   i sa   teme   Namigujem  ......... i teci dalje...
...........
 Ja sam uvijek tu sa sirokim osmjehom Smješko

i pozdravljam te  bazoka.

 Zahvaljujem   Tulipanu   na  dopuni  i  lijepoj   crtici  . Smješko
Evidentirano
maybelline
Portalci
Tehnički direktor
*****
Postova: 102



WWW
« Odgovor #235 : 24. August 2006. 23:25 »

Hm. izgleda da sam pogresno shvacena... Ljudi ne pisu je ne znaju sta da pisu...Mislila sam pritom na mladje ljude, kao i sebe, koji se mozda sjecaju mnogo cega, ali...ta sjecanja, naspram sjecanja koje ti Dee_Dee recimo pises onda djeluju..hm...beznacajna, bezvezna,nebitna...jer to su djecija sjecanja...i mozda se neko suzdrzava da pise o nacinu na koji smo se igrali, gdje i s kim smo se igrali, kako je prosao prvi dan skole i slicno, jer takvi opisi djeluju nebitni....opet, to je samo moje licno misljenje...

Pozdrav!
Evidentirano

always look on the bright side of life Smješko
zika
Gost
« Odgovor #236 : 31. August 2006. 01:06 »

.............. » Majstore, more l’ do Jajca? »
.............. - Može, izvoli..sjedi - rekoh mu povlačecći nazad prednje sjedište auta.

Prepoznao sam ga odmah i bi mi drago da ću imati s kim progovoriti koju do Jajca. Iz Dubrovnika sam krenuo na vakat al’ eto, odužilo mi se nekako.
To što on mene nije prepoznao odmah nije me čudilo jer sam iz Jajca otišao prije više od dvadeset godina a ni on nije dolazio baš često u Jajce...onog vakta. Prošavši pored motela u Vincu nastavim kroz tunel te na benzinskoj stanici kupim dva hladna voćna soka i s neočekivanim suputnikom nastavim vožnju put Jajca.

«  E fala ti đe čuo i ne čuo! » , počeše zahvaljivanja i hvalospjevi u našem, bosanskom stilu.
« Ja evo kren’o za Jajce pa mi pobježe autobus a vala..da ti pravo kažem - i neka je! Karte opet poskupile, izmoć se ne mere! » Letimično ga pogledah gledajuci ipak pažljivo naprijed i bi mi jasno da me uistinu zaboravio te da ne zna s kim se vozi za Jajce. Bio je stariji od mene tek koju godinu ali mu je izgled lica odavao čovjeka starijeg možda i...petnaest godina, toliko se « postarao ». Kapa na glavi, « francuzica », gotovo da i nije imala šta pokriti jer ga je  očigledno kroz sve ove godine kosa dobrano « napustila ». Krišom ga gledajući, shvatih da ustvari nije ni čekao autobus nego je stopirao, stisnut neimaštinom koja je u ovo poslijeratno vrijeme postala svakodnevnicom mnogih.

- Pa..stane li ko god kad se stopira za Jajce? -, upitah ga tek da zapodjenem priču, bilo kakvu. « Vala..pravo da ti reknem, ima onih što stanu a..ima i onih što ne stanu. »
Nisam mogao a da se ne nasmijem na taj « biser » što se omaknu s usana Nazifa Kantara, rođaka Hilme Hantrage..jarana mi iz djetinjstva i školskog druga. Jednostavno odjeven, ruku žuljevitih od nadničenja i cijepanja drva..što svojih što po mahali, djelovao mi je nekako blizak. Da mu kažem ko sam? Bi l’ me se sjetio? Bi li mu bilo drago? Gotovo svečano ozbiljan, sjedeći do mene u autu Nazif je gledao naprijed i razmišljao ko zna o čemu. Lice..ratnika, pogled..napaćen i u tugu obojen..činilo mi se. Divio sam se dostojanstvu čovjeka satrvenog bijedom i..ipak se odlučim da ga upitam:

- Nazife, vidim..nisi me pozn’o al’ eto..da te priupitam - kako je Hilmo, čuješ li šta za njega?
Pogled, upućen mi iz očiju upalih..kao da nisu njegove, s podočnjacima kao da spava svako drugi dan odavao je iznenađenje i nevjericu. Približivamo se Bravnicama..Nazif me gleda i odvaži se konačno:
«  Majstore, vidim ja da si ti meni odneklen poznat.. » reče mi Hilmin rodjak u očekivanju da mu kažem ko sam jer se očigledno na sopstveno sjećanje nije želio oslonuti. Nasmiješih se i rekoh mu da sam ja... »taj i taj » te da sam za Hilmu pitao  jer smo nekad davno drugovali te i u školu zajedno išli.
« Pa Zika..pobogu brate, jes’ to ti? » prozbori Nazif k’o da je samog Iblisa ugledao. Bilo je jako teško po izrazu lica ustanoviti da li se obradovao ili je bio samo iznenađen. Uostalom, radost je bila jako luksuzna pojava na ovim prostorima među onima što ih je rat zavio u crno, na ovaj ili onaj način. Taman kad smo se lijepo raspričali, poslije tunela,skrenem ja preko Titovog mosta  prema autobuskoj stanici s namjerom da ga odvezem do centra a poslije..ja ću...gdje već odem. Vozeći preko mosta kojeg smo onog vakta zvali i Novi most, posmatram « Elektrobosnu » u kojoj sam nekad i ja radio i zamišljen, pitao sam se..gdje ću zapravo kad Nazif izadje iz auta? U tom momentu, sasvim neočekivano, on...dreknu:

« Ustavi Zika! »

Iznenađen, preplašen gotovo izbacim desni žmigavac i zaustavim auto prije tunela što vodi za Pijavice i upitah ga..šta mu bi?!
« Zika, moraćeš u rikverac, idemo na stanicu..na kahvu! » Zbunjen, ne znajući da li da se smijem ili k’o fol malo...ljutim, upitah ga: - Pa bolan Nazife, što mi prije ne reče? -
« Ne može to tako », veli on, « ..ja tamo đe sam kren’o zakasnit ne mogu a kahvu popit’ moramo. Nisam te vidio ima jamda..ma kol’ko boga ti ima da si ti u tim..evropama? » Vidim..drago mu, prije svega da sam za Hilmu pitao i odlučim da zaista odemo negdje na piće te se nedugo poslije toga nađosmo se za jednim od stolova gradske kafane Doma bivše kulture (  :cool:  )...gdje bi drugo.

« Za Hilmu pitaš? »...progovori konačno Nazif Kantar s neskrivenim ćejfom ispijajući kafu i gledajući put Travničke kapije...vidim, odluta on u mislima kao da se nečeg pokusava sjetiti. Zamišljen, ne očekivajući ko zna kakve novosti od njega..prepustih se mislima što su me nosile duž glavne ulice..kroz Travničku kapiju pa...sve dalje i dalje i...sjećanja, živa i pomalo bolna u isti mah, ponesoše me sobom, sve do onog dana....


....kad su se nebo i zemlja sastavili od kijameta kakav u Jajcu odavno upamćen nije. Od kiše i grada, krupnog k’o možda nikad do tad, nebo se nije vidjelo. Čaršijom je tekao potok vode nanešene od svuda, mutne i prljave. Od džamije Esme sultanije pa do Travničke kapije proći se nije moglo od pustih vodenih nanosa. Grmilo je i sijevalo sa svih strana, priroda..pobješnjela ko zna zbog čega u ovo doba godine, kazivala je čovjeku na vrlo impresivan način kako je zapravo..mali i nemoćan. Prvi sumrak davao je gotovo zastrašujuci okvir tom nevremenu što se prosulo nad gradom.
Sjedio sam u burekdžinici kod Šućura i zajedno s ostalima što se od kijameta sklonuše..posmatrao sam ga kako s vanjske strane vrata stavlja neke daske i tarače u nastojanju da spriječi prodor vode u unutrašnjost burekdžinice. Mokar k’o  čep, Sućur uđe unutra gunđajući nešto na albanskom i nestade u kuhinji. Nedugo potom, pošto se presvukao, sjede za moj sto’ i  zapali cigaru. Ćutali smo..pogleda upućenog glavnoj ulici kojom se nekad, za ljetnog doba proći nije moglo od raje što se šetala čuvenim jajačkim korzom. Sjedeći za stolom, gledam vodu što je sukljala iz kamenog otvora česme na Begovoj kući i..površnom posmatraču činilo bi se da vidi manji vodopad.
Eh..vodopad, koliko li me samo uspomena veže za njega, pomislih svjedočeći gotovo naglom smirivanju kišne oluje što je vani nosila gotovo sve pred sobom.
U burekdžinici ili..slastičarnoj, kako je već ko zvao Šućurovu radnju...poznate čaršijske face, lica što su se svakodnevno viđala pred Domom kulture ili kod Fude u kafiću, u « Ribarskom » ili kod Halida Žnjuka u « HB ». Miris svježeg bureka širio se prostorijom čineci i sitog gladnim, dim od cigareta što je lebdio nestvarno između stolova i stropa davao je gotovo neprirodan sklad toj protivrječnosti.  Šućur se diže i pojača muziku s kasetofona... »Mujo kuuuujjjeee » Safeta Isovića dade neki topao i prisan ugodjaj unutrašnjosti slastičarne.
Pijući kafu iz fildžana,pušio sam i razmišljao o njemu, Hilmi Hantragi, pitajući se gdje je sad? Po čaršiji se pričalo da je napustio Jajce i otišao..ko zna gdje. Neki vele da je viđen u Dubrovniku na tamošnjoj pijaci u Gružu kako prodaje grožđe a drugi opet...donesoše glas da u Hrvatskoj..u Kaštelima radi na ribarskom brodu. Bilo kako bilo, znalo se samo da je naglo prekinuo radni odnos u jajačkoj « Elektrobosni » u kojoj je, za onaj vakat imao jako lijep pos’o - mantilić, blokić i... haman svaki dan bio je vidjan kod Fude u kafiću, u p’o radnog vremena. Gdje je otišao i..zašto? Zna se samo da ga je « nestalo » a pričalo se čak i da je negdje na tom..kako su ga onomad zvali...Zapadu.


« Zika, za Hilmu pitaš? »

Bože..prepade me Nazifov glas trgnuvši me iz mog lutanja i kopanja po prošlosti! Koliko sam bio « odsutan »? I..zar je moguće da je Nazif svo vrijeme ćutao, kao da je znao šta mi se po glavi mota pa eto, nije htio da me prekida, prepuštajuci me blagom povjetarcu sjećanja što su me uzela « pod svoje »?

« Hilmo ti je bolan u Vincu u kafani, šenluči s nekom svojom rajom i...bogme se asli i napio. U « Šeherzadi » sjedi s onim Ibragom pjevačem i još nekim momcima, sve bolan neki dokoni jebivjetri. Idi..vadi ga iz kafane!"
Nije mi trebao dva put reć’! Oprostim se od Nazifa na brzinu, žurnim korakom se uputim kroz kapiju do pred « Pećinu » i kresnem auto. Vozeći za Vinac pokušavao sam Hilmu zamisliti..pripitog jer da je pijan..nije mi se baš dalo vjerovati u to, znao sam da je Nazif Kantar sklon pretjerivanju. Pošto do Vinca i nema više vožnje od « cigare duhana », stigoh pred « Šeherzadu » za nepunih petnaestak minuta. Parkiram auto ispred i od nestrpljenja niti ga ne zaključavši..pravo na vrata kafane. Kad tamo..imam šta i vidjeti!

Hilmo Hantraga, jaran mi iz djetinjstva i moj školski drug..pao u svedah i sav u nekom zanosu, pjeva avazile..kako ga grlo nosi! S njim za stolom raja mu..Vinčani i jedan jajčanin, Zoran, prijatelj mu nerazdvojni tolike godine već. Harmonika grmi...Hilmo pjeva u zanosu uzdignute glave « Bosno moja poharana » Safeta Isovića što je za sve generacije i ljude što Bosnu vole napisa meni odavno dragi Jozo Penava.
Ugledavši me na vratima, Hilmo ušuti..diže ruku visoko, harmonikaš prestade svirati te i ono malo drugih gostiju što se zateklo u kafani, okrenuše se da eto vide..zašto Hilmo Hantraga u po’ pjesme prestade pjevati i ušuti sviju. Vidjelo se da od iznenađenja ne zna šta da kaže te ustade i prilazeći mi, širokog osmijeha ..dreknu:
« Zika...joj bolan...sve te ne jeblo..pa oklen ti?! »
Čak i kad se raduje, bez psovke ne ide..znao sam. Zagrlimo se..izljubimo i ja se splastim za hastal s ostalima. Na stolu pića i meze...ko da su pili ili misle dva dana piti i meziti. Progovorimo koju i...Hilmo opet u sevdah pade, « Grana od bora » » zaori se kafanom i dernek se nastavi.

Gledam ga dok pjeva..sav se predao pjesmi i sevdahu, vidjelo se da je sretan što je tu i što je dosao iz tih...evropa kako reče rodjak mu Nazif. Došao je na malo, veli mi, samo hevtu dana, ne duže. Sredjiva neke papire pa opet nazad.
- Hilmo, hajmo mi odavde -, velim mu, - hajmo u Jajce. Imam nešto poričat’ s tobom. -

Pogleda me, gotovo ne vjerujući da je dobro čuo i u čudu me upita:
« Zika, ti to mene zajebavaš? »
-Ne jarane, imam nešto s tobom..poslovno bi trebali progovorit' koju. -
« Poslovno..veliš? »
- Da, poslovno-, rekoh u nadi da ću uspjeti da ga dignem odavde prije no proćerda i svoje i tuđe. Za divno čudo, Hilmo se diže..oprosti se s rajom što je sjedila za stolom, s Ibragom pjevačem se poljubi i plativši ceh..pravo na vrata. Zadovoljan što sam uspio u nakani da ga izvedem iz « Šeherzade », vozeći se s Hilmom prema Jajcu, nisam mogao a da ga ne upitam..za nju, za njegovu veliku..najveću ljubav što se eto umalo tragično završi.
Pričalo se da je zbog nje napustio Jajce i Bosnu, ljudi su govorili da su im njeni branili jer je bila druge vjere, druge nacije.
- Hilmo, jes’ je vidio..tako ti boga?-, upitah ga tobož nezainteresovano.
« Koga bolan? »
- Ne zajebavaj -, lanuh i ja po prvi put.
« Ama..koga jesam li vidio? », gotovo ljutito upita Hilmo.
Emocije u glasu i povišen ton dadoše mi do znanja da sam možda i pogriješio ga što ga upitah za nju...Zoricu, Hilminu ljubav života što eto postade razlogom njegovom dobrovoljnom egzilu van Jajca i njemu toliko drage Bosne.
« Znaš li ti Zika što sam ja napustio « čađaru » i Jajce?
Iznenađen pitanjem, zatečen njegovom očiglednom spremnošcu da se otvori, da mi pripovjedi kako je to bilo s njim i Zoricom..čekao sam nastavak monologa za koji sam znao da slijedi.

« Ništa ti ne znaš moj Zika..ništa! Al’ ja da ti kažem... Hilmo Hantraga dok ovim svijetom hoda i dok Hilmo ovu svoju glavu na ramenima nosa, pa kakva god da je..smirit’ se neću dok ne saznam zašto je bog zabranio da se dvoje uzmu..ako se već vole. »

Pogledah ga u čudu i ugledah nešto za što nisam želio vjerovati da su..suze. Teško mu..vidim, jedan uzdah smjenjuje drugi dok staklasta pogleda gleda u prema jajačkom tunelu kojemu smo se približavali. Usporim malo..đavo nikad ne spava i poslije tunela upitah ga:
- Đe cemo Hilmo? -
« Vozi me dole, kod centrale! », procijedi Hilmo gotovo naređujući mi.
Šta ćemo kod centrale pobogu...mislim se i upitah ga jel’ on pri sebi..?!
Čudan je bio oduvijek ali me pri svakom susretu iznova iznenađivao svojim « biserima ». Ispostavilo se da je « centrala » ustvari trafo-stanica na kraju sportskog terena škole « Bratstvo - jedinstvo », iza ograde..kad se prema cvjećari krene. Kapija južnog ulaza u « Bratstvo », tamo đe se ćumur za ložionu dovlačio i istovarao bila je otvorena i Hilmo..kakav već jeste « naredi » mi da s autom udjem na igralište ili sportski teren, kako bi to neki rekli. Parkiravši pred trafo-stanicom.. »centralom », zapalismo po cigaru. On zamišljen, sjetan ja ..zabrinut da milicija ne nabasa. Naslonjen na ogradu što je okruživala cijeli areal škole, pogleda usmjerenog prema « centrali »...Hilmo mi je pričao o njenoj ljepoti i njoj samoj, Zorici iz sela.. »tog i tog » što je onomad u Jajce došla da se školuje.
« Ljepša cura nije Jajcem hodala..moj Zika! Plava..visoka, uvojci k’o med iz galona kad sipaš. A oči..Zika..kad me bolan pogleda..mene nestane. Ni srna ne gleda tako nježno a glas..umilan...sevdah je ništa moj Zika spram njenim glasom bio! »

Gledam ga i slušam...Znao sam da je Zoricu volio mnogo, znao sam da je zbog te nesrećne ljubavi napustio Jajce ali znao sam i da je žilav..borac, zašto se nije borio da bude njegova? Kako nisu uspjeli ostati zajedno i na kraju...šta je presudilo pa je gotovo na vrat - na nos napustio i Jajce i Bosnu?
« Zika..volio sam je više no Omer Merimu, bila je ljepša od božijih anđela! Oči..plave k’o nebo..pamet mi uzeše kad sam je prvi put vidio. I znaj..voljela je i ona mene više neg’ što je ikad ikakvo žensko voljelo muškog insana al’ eto..bilo je kako je bilo.. »
- Pa..kako je bilo Hilmo?- , upitah ga u nadi da ću saznati kraj te tužne priče dok sam sklanjao pogled da ne skuži da sam vidio da... plače.

Uzdah..dubok, ote mu se iz grudi dok je razmišljao da li da mi kaže šta je eto..bilo razlogom da se odlučio na dobrovoljno izgnanstvo iz voljenog grada ostavljajuci u njemu djevojku koju  je volio « ...više no Omer Merimu ».

« Otac joj nije dao moj Zika..otac! Otac joj branio..mi nismo jedno bez drugog mogli i bilo nam je..il’ « u goru il’ u vodu ». Zato sam ja i otišao..veremeći po tim evropama u nadi da ću je zaboravit’! »

Slušajući ga, dok je pričao slomljena srca..po ko zna koji put pitao sam se:
- Bože..ima li te?

Poslije više od dvadeset godina i nekoliko stotina knjiga na temu vjere i religije, jos uvijek tražim odgovor u nadi da ću Hilmi Hantragi, jaranu iz djetinjstva i mom školskom drugu, jednog dana moći dati pravi odgovor na to pitanje....TREĆI i zadnji DIO







- Dogodovštine Hilme Hantrage bazirane su na isitnitim događajima, likovi iz priča postoje i realni su, većini je samo ime izmijenjeno.
Adaptirane za Jajce portal, ove priče posvećujem gdji. Marijani Leovac, s poštovanjem i neizmjernim divljenjem.

Dragim portalcima zahvaljujem na podršci i..do skorog čitanja.

Vaš Zika, 31.08.2006
« Zadnja izmjena: 20. Oktobar 2007. 18:17 zika » Evidentirano
tina21
Poslovođa
**
Postova: 45



« Odgovor #237 : 31. August 2006. 11:46 »

ZIKA tvoj Hilmo Hantraga, kako bi ti rekao , barne covjeka pravo u srce, svadjamo se oko vjera i nacija a zaboravljamo da je ljubav bitnija od svega.


hvala na velikom doprinosu ovom portalu :-)
Evidentirano
nostalgicar
Gost
« Odgovor #238 : 31. August 2006. 12:01 »

O poeziji, koju pises i koja je vrijedna hvale, nisam htio da pisem na Jajce Portalu, posto mi to nije, kako  bi rekli uza specijalnost. Ali o pricama, ili da ih nazovemo novelama, koje nam poklanjas na Portalu, napisacu nekoliko recenica, jer to zasluzujes i jer se u taj vid pisanja malo vise razumijem. Kao prvo Zika, iskrene cestitke za stil i toplinu koja dopire iz tvojih recenica, stvarajuci nam utisak da smo i sami ucesnici tvojih modifikovanih, ili ako se ne varam autobiografskih sjecanja. Citajuci ovih nekoliko nastavaka, napisanih obicnim, "prostim narodnim" jezikom, neopterecenim komplikovanim kjnizevnim formama, od kojih boluju neki nasi noviji pisci, dadoh sebi za pravo da ti kazem, samo naprijed. Zika, ja te strpah u pisce, nakon samo nekoliko procitanih stranica, smatrajuci da ce ti to biti podstrek da nastavis da stvaras, jer kako rekoh imas prepoznatljiv stil, koji ce prihvatiti i oni sa malo vise skole, kao i oni sa malo manje smisla za umjetnost pisanja. Ponavljam jos jednom ono sto ti rekoh ranije, citajuci tvoja umjetno oplodjena sjecanja vezana za rodni grad, ja zajedno s tobom i tvojim "junacima" ili prijateljima ponovo setam Jajcem, u kojem nisam boravio vise od sesnaest godina.  Sama ta cinjenica, da svojim pisanjem mnogima "uzivo" docaravas duh nekadasnjeg Jajca, govori o vrijednosti tvog pisanja. Znam, sto bi ti rekao da od pisanja nema neke velike materijelne "nafake",ali moj ti je savjet  da i radi svog duhovnog mira, a i radi svih nas, koji uzivamo da te citamo i onih kojima cemo mi preporuciti  da te citaju, nastavis sa svojim radom. Ovo ne mogu nazvati nekom knjizevnom recenzijom, ali mislim da ce ti dobro doci. S postovanjem, Nostalgicar.
Evidentirano
hehe
Radnik
*
Postova: 1



« Odgovor #239 : 31. August 2006. 15:18 »

Prokleto je jajce i vodopad u njeeeemu ,sto mi vrijedi tvoj vodopad kad je prljav  :lach:  :lach:  :lach:  :lach:  :lach:
Evidentirano
 Str: 1 ... 14 15 [16] 17 18 ... 20
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Jajce Forum | Powered by SMF 1.1.5. © 2005, Simple Machines LLC. All Rights Reserved. | Sitemap Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!

Administracija

Ernest.Plivac
Administrator, urednik i webmaster

JAJCE PORTAL TEAM © by Jajce Portal


Sajt učitan 0.2973 Sekundi 45 Databaza-Upitnici