| hrusto piše: "Postovani jajcani. Neznam bas dobro kako da pocnem ovaj tekst, imam veliku potrebu da skinem par stvari sa srca i podjelim sa gradjanima grada gdje su moji korjenovi. Nemoj te zamjeriti nevjestom pisanju, dugo nisam bio na prostorima bivse Jugoslavije, a otisao sam jako mlad, tako da nisam ni imao sansu da prosirim i obogatim svoj bosanski rijecnik. Uz gorak ukus tek pocelog rata i par lijepih, ali premalo zapececenih dozivljaja napustio sam Jajce par dana prije mog destog rodjendana, kasni juni negdje je bio. Napustili smo grad sa 16 ljudi u jednom starom VW kombiju. Sjecam se samo da je kombi bio od nekog covjeka koji je nosio nadimak Sestica, i da je Mugosin sin, koji je bio moj vrsnajk i njegova mama, isto bili sa nama u tom kombiju, familija od vlasnika kombija, i dalje je bila moja familija i familija maminog brata sa nama i dvoje staraca. Zavrsio sam negdje u Hrvatskoj, gdje je moj otac nas istovario i vratio se za Jajce sa maminim bratom. Uz pad Jajca sam vidio tatu i ujaka po prvi put nakon rastanka, pola godine iza toga smo, opet svi skupa izbjegli za Holandiju. Jednom u ovoj drzavi, probali smo da se snadjemo i obstanemo uz pomoc dobrih ljudi, tako je proslo prvih par godina dok se nije stvorio neki temelj, za neki normalniji zivot. Sve to vrijeme, imao sam osjecaj, da smo imali samo malo vise srece od ostalih sugradjana BIH, koji su zivjeli godinama u teroru, da sam povrijedjen ali da imam u sustini predivno djetinjstvo uporedjujuci se sa bosancima u ratu. Osjecaj da sam privremeno negdje, samo privremeno stranac i da cemo da se vratimo kuci, tamo gdje pravimo novu kucu, u Pijavicama kraj igralista, nisam vidio razlog zasto se nebih vratio, i nastavio neki zivot koji mi je bio obecan. Poceo sam redovno da idem u skolu, prvi pravi socijalni zivot nakon vec godina. Kosarka, prvi cuko u Holandiji da bi zaboravio onog u Bosni i tako. Lagao bih kad bih rekao da je to bio tezak period u mom zivotu. Zbog razlicitih obaveza i stvari koje idu paralelno uz njih, shvatio sam da je Holandija moj novi dom i da ce to ostati tako jedno vrijeme. Bio sam vezan za skolu, prijatelje, pubertet me je drmao i prve ljubavi su vec bile zrtvovane, zivot je isao nekako dalje. Ja htio ili ne bio sam primoran, kao sto sam i sada da zavrsim skolu i stanem na svoje noge. Nastao je onda jedan period, u kojem sam se iskreno trudio da postanem Holandjanin, nikad i niceg svog se nisam stidio i bio sam ponosan na svoje korjenove, ali sam se trudio da se toliko prilagodim ovde, da se neosjecam stranac. Mnoga misljenja i shvatanja sam mogao da akceptiram i promjenim svoje vidike, smatram da svaki narod ima svoje mudrosti inace. Ali isto tako, jako brzo sam shvatio da u nekim stvarima nikada necu moci biti slican ljudima koji ovde zive. Sa godinama sam otkrivao sebe ovde, i primjecivao silu koja, ne da me pravi toliko drugacijim od njih, nego toliko privrzenijem svom narodu. Ljudi su odlazili za Bosnu i vracali se. Prvih godina ogorceni vecinom, medjutim sa godinama su dolazile sve pozitivnije i pozitivnije reakcije. U mom zivotu je bila faza, gdje sam istovremeno realizirao da ostajem bosanac do smrti i da je dio mene uvjek tamo i faza puna obaveza i velikih odluka o buducnosti. Uglavnom, 21 godina mi je, i nakon 11 godina, po prvi put, idem nazad u Jajce, mogao sam i prije mozda otici. Bojao sam se da ne nadjem sto sam ostavio, a mnogo je godina proslo, bojao sam se da nedobijem osjecaj veceg stranca u Jajcu nego ovde u Holandiji. Cesto cujem ljude koji govore o razlikama izmedju diaspore i "domacih". Iskreno moji gradjani, mene to jako vrijedja, pa sta nije diaspora kojoj su korjenovi u Bosni vec vjekovima dio domacih. Ja shvatam da cemo sigurno svi mi naci neke razlike, pogotovo izmedju mladjeg naroda, kad pogledas omladinu iz diaspore i omladinu koja trenutno zivi permanentno u Bosni. Ali to je i normalno, gledavsi na uslove i okolinu u kojoj smo odrasli. Nezelim da kazem ista, kako je u Jajcu, jer nisam bio. Nekazem da su ljudi koji su mi to rekli u pravu. Samo se nadam dragi moji gradjani, da ce stvarno biti topline u mom gradu, jer ga ja osjcam kao moj grad. Da cu dobiti mjesto, gdje znam da mogu biti kod kuce, jednom kad stanem na svoje noge. Ja shvatam ako ovaj tekst malo od vas je zanimao, zato zelim da se zahvalim onima koji su ga procitali, jer meni puno znaci da sam dobio sansu da ispraznim komadic svoje duse, koja se godinama puni gomilama osjecaja vezanih za moj grad. Zato zelim i da se zahvalim svim onima koji su omogucili Jajce Portal, i dali mi sansu da vam se ovako svima obratim, pozdravim vas sviju, i do ljeta! Ibro Hrusto " |
|
   
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
